U nastavku, klikom na link, možete pročitati članak objavljen u mjesečniku “DOKTOR U KUĆI” ( str. 26 i 27) Hanza Media-e d.o.o. za mjesec siječanj 2024., koji se odnosi na krvnu plazmu i kako osigurati više doza.

_________________________________________________________________________________________________________

1. Za što nam je krvna plazma važna (zašto je nužno osigurati njezine dostatne količine) i gdje je najviše trebamo?

Krvnu plazmu jednim tijelom troši transfuzijska medicina za bolničke potrebe, no značajno veće količine potrebne su za proizvodnju lijekova iz plazme. Plazmu kao polazni materijal za proizvodnju lijekova nije moguće nadomjestiti umjetnim postupcima i iz toga proizlazi njezina kritična važnost za svaku državu. Najčešće korišteni lijekovi iz plazme su imunoglobulini i albumini. Njihova specifičnost je u tome što su neophodni u liječenju kompleksnih, kroničnih, rijetkih bolesti i teških stanja. 

Imunoglobulini se primjenjuju u širokom spektru terapijskih područja – najviše u imunologiji, pa onda u hematologiji, onkologiji i sve više u neurologiji. Albumini se najčešće primjenjuju u hitnoj medicini kod opeklina i šokova te u kirurgiji, ili u hepatologiji ili kod kardioloških bolesti. Mnogi pacijenti s leukemijama i limfomima imaju, zbog bolesti i liječenja, manjak vlastitih imunoglobulina i česte infekcije. Njima redovito davanje imunoglobulina smanjuje rizik pojave infekcija, potrebe za prijemom u bolnicu i primjenom antibiotika pa i smrti od infekcije.

Globalni trend je da potražnja za lijekovima iz plazme raste, čak 7-9% godišnje, i ona prati porast u standardu liječenja. Nedavno smo dobili informacije o ogromnom porastu potrošnje lijekova iz plazme u Kini. Hrvatska je npr. po potrošnji imunoglobulina negdje dvostruko ispod prosjeka EU, negdje pri dnu uz Bugarsku i Rumunjsku. Iz podataka se vidi da zemlje s višim ulaganjima u prosjeku troše više bitno lijekova iz plazme po stanovniku. S druge strane broj donacija krvi, iz koje se plazma izdvaja, stagnira ili opada, a takva je situacija nažalost i kod nas u Hrvatskoj pa je diskrepancija sve veća.

2. Koliko je plazme potrebno za zadovoljenje godišnjih potreba za imunoglobulinom samo jedne odrasle osobe s primarnom imunodeficijencijom? Da li se ikada dogodilo da je nedostajalo krvne plazme? Zašto uvoz iz SAD-a možda i nije najbolje rješenje?

Pacijenti s primarnim imunodeficijencima su na prvoj liniji obrane kod mogućih nestašica lijekova iz plazme jer su cjeloživotno vezani za primanje imunoglobulina jer tih proteina u svojoj plazmi nemaju, a oni su osnova imunosnog odgovora organizma na patogene i upalna stanja. Njih svaka nestašica životno ugrožava, a one se nažalost događaju. Samo za potrebe jedne odrasle osobe s primarnom imunodeficijencijom potrebno je oko 120 donacija plazme kako bi se proizvela jednogodišnja zaliha lijeka. Ako nemate namjensko prikupljanje plazme, kao što g Hrvatska nema, pa plazmu izdvajate iz darovane krvi, tada je potrebno 337 donacija krvi jer plazma čini 55% krvi ut to što se krv prikuplja u manjim dozama. 

Naša je udruga u veljači prošle godine upozorila na nedostatak intravenoznog imunoglobulina u Hrvatskoj. Imali smo nekoliko takvih defektura u zadnjih dvadesetak godina. Europa 40% potreba za plazmom za proizvodnju lijekova uvozi iz SAD-a. EU je prepoznala tu ovisnost i opasnost koju to nosi. Pandemija je pokazala koliko smo izloženi u globalnim logističkim lancima ako nemamo vlastite. Tijekom pandemije zabilježen je značajan pad donacija krvi i plazme. Zato je EU odlučila donijeti novu uredbu o tvarima ljudskog podrijetla što uključuje i plazmu. To je dio nastojanja EU za postizanjem otvorene strateške autonomije, odnosno smanjivanjem ovisnosti o uvezenim početnim materijalima iz trećih zemalja kao što je SAD koji namjenski prikuplja plazmu u privatnim plazma centrima. U EU takvi centri za sada postoje samo u Njemačkoj, Austriji, Češkoj i Mađarskoj. Tamo se prikupi više od polovice plazme za proizvodnju lijekova s kojom Europa raspolaže.

3. U tijeku je rasprava o nacrtu novog Nacionalnog programa opskrbe RH lijekovima proizvedenima iz ljudske plazme iz koje proizlazi da će Hrvatska morati osigurati više doza plazme, moguće i nekim od modela plaćanja prikupljanje plazme po uzoru na zemlje srednje Europe, imajući u vidu potrebe naših pacijenata i za krvnim pripravcima i lijekovima iz plazme. Kakav je Vaš stav o tome?

Bez donora nema životno važnog lijeka! Bez obzira radi li se o donorima krvi pa se plazma izdvaja na taj način ili donorima plazme. Međutim, praksa i brojke pokazuju da se povećanjem dobrovoljnog davalašta krvi ne može doći do potrebnih količina plazme za lijekove i zato EU potiče uspostavljanje namjenskih programa za prikupljanje plazme. Naime, plazma se može davati puno češće nego krv, u Europi se to razlikuje po zemljama, u prosjeku je to regulirano na oko tridesetak puta. Jedine zemlje koje su samodostatne u količini plazme za proizvodnju lijekova su one koje su privatnom sektoru dozvolile da, uz javni, radi na prikupljanju plazme i da ima mogućnost kompenzirati donore. Ako netko godišnje pristupi petnaest puta davanju plazme, što je recimo prosjek donora plazme u Austriji, i za svako davanje potroši minimalno tri sata na dolazak i boravak na separatoru, radi se o značajnom trudu i utrošku vremena koji smatram da je razumno kompenzirati. Uostalom, takva je praksa nekada bila i u Imunološkom zavodu dok je prikupljao plazmu. Ne vidim u tome ništa sporno, radi se o humanosti koja je nemjerljiva bilo kakvim novcem. Međutim, postoje bojazni da bi to odvratilo jedan broj davatelja krvi i ugrozilo transfuzijski sustav. Brojke koje su prezentirali predstavnici europskog udruženja prikupljatelja plazme na nedavnom stručnom simpoziju u Zagrebu pokazale su da u zemljama u kojima rade plazma centri nije došlo do smanjenja u prikupljanju krvi.

Izvor: Hanza Media d.o.o.

Srdačno,
Dražen Vincek