- POČETNA
- O NAMA
- AKTUALNO
- MEĐUNARODNE ASOCIJACIJE
- KONTAKT
- POVEZNICE
- PRAVA PACIJENATA
- ORGANIZACIJE
- Hrvatsko društvo za hematologiju hrvatskog liječničkog zbora (HRDH)
- Hrvatska kooperativna udruga za hematološke bolesti – KROHEM
- The European Hematology Association (EHA)
- The European Group for Blood and Marrow Transplantation (EBMT)
- The European Organisation for Research and Treatment of Cancer (EORTC)
- European LeukemiaNet
- The American Society of Hematology (ASH)
- The American Society for Blood and Marrow Transplantation (ASBMT)
- The International Society of Hematology (ISH)
- The American Society of Pediatric Hematology/Oncology (ASPHO)
- The Society for Hematology and Stem Cells (ISEH)
- The International Myeloma Foundation (IMF)
- The Society for Immunotherapy of Cancer (SITC)
- The International Society on Thrombosis and Haemostasis (ISTH)
- The Society for Hematopathology
- The American Society of Clinical Oncology (ASCO)
- The European Society for Medical Oncology (ESMO)
- ČASOPISI
Transplantacija
Tradicionalno, termin presađivanja koštane srži korišten je za opis procesa uzimanja stanica iz koštane srži za reinfuziju u pacijenta poslije velikih doza kemoterapije i/ili radioterapije. Taj proces se sada zove presađivanje matičnih stanica (stem cell transplantation).
Matične stanice koje se dijele u koštanoj srži su odgovorne za stvaranje crvenih krvnih zrnaca, bijelih krvnih zrnaca i krvnih pločica. One također u malom broju cirkuliraju u krvi. Da bi se pacijenti izliječili, daju im se velike doze kemoterapije. Problem s tim velikim dozama terapije je taj da se obično normalne matične stanice uništavaju zajedno s preostalim maligno promijenjenim stanicama. Da bi se savladao taj problem, matične stanice se skupljaju prije liječenja i infuzijom se daju pacijentu poslije velikih doza kemoterapije. Te matične stanice rastu u šupljini kostiju i proizvode nova crvena krvna zrnca, bijela krvna zrnca i krvne pločice. Matične stanice su važne gdje god se sakupljaju, bilo u krvi kojom putuju, ili u koštanoj srži gdje se odmaraju i dijele. Matične stanice se mogu prikupiti na razne načine od niza različitih davatelja.
- Koštana srž: matične stanice se mogu prikupiti iz koštane srži davatelja. Davatelju se daje opća anestezija, kako bi se stanice mogle skupiti pomoću brojnih uboda iglom iz koštane srži u zdjelici.
- Periferna krv: u jako malom broju matične stanice se mogu naći u normalnoj krvi. Poslije kemoterapije ili liječenja stimulacijom koštane srži, koja se često zove G-CSF, matične stanice napuštaju koštanu srž u sve većem broju i ulaze u perifernu krv. Tada se mogu prikupiti pomoću specijalne tehnike za sakupljanje upotrebom stroja za odvajanje stanica.
- Krv iz pupčane vrpce: krv iz pupčane vrpce se obično baca kad se rodi dijete. Bogat je izvor matičnih stanica. Te stanice mogu biti izvađene iz vrpce poslije porođaja, trajno pohranjene i mogu biti izvor matičnih stanica. Taj proces ne predstavlja nikakav rizik ni za dijete, ni za majku.
- Autologni (Autologous): uzimaju se matične stanice samog pacijenta. Mogu se prikupiti kad je pacijent u remisiji. (auto = sam)
- Alogenični (Alogeneic): od kompatibilnog brata ili sestre, ili rjeđe, od nekog drugog člana obitelji.
- Nesrodni (Matched unrelated donor, MUD): matične stanice se mogu prikupiti od dobrovoljaca koji su registrirani u jednom od mnogih registara za davanje koštane srži ili krvi iz pupčane vrpce širom svijeta. Kompatibilni davatelji se mogu pronaći pomoću kompjuterskih metoda za pretragu. Te procedure nisu za svakog odgovarajuće ni raspoložive. Za liječnike, medicinske sestre i osoblje i za obitelji predstavljaju ogroman pothvat, a za pacijenta veliki rizik. Međutim, kad je to moguće, presađivanje nudi najbolju mogućnost za ozdravljenje od mnogih bolesti.
Postoji sve veći interes za proizvodnju velikih količina tvari, koje se normalno nalaze u tijelu, a koje bi se koristile u liječenju leukemije, limfoma i mijeloma. Uglavnom se sastoje od četiri vrste:
- one koje mogu omesti nastanak i diobu maligno promijenjenih stanica (kao što je Interferon koji se koristi kod CML)
- one koje mogu stimulirati povratak normalne srži (kao što je faktor za stimuliranje rasta kolonija, G-CSF i GM-CSF),
- one koje mogu stimulirati stanice leukemije da normalno sazrijevaju (retinoična kiselina), i
- one koje pomažu imunom sustavu da uništi maligno promijenjene stanice (kao što su monoklonska antitijela).
Postoji jedna relativno rijetka bolest, koja se zove leukemija vlasastih stanica, koja dramatično reagira na Interferon, ali sad ima boljih sredstava koja se koriste, kao što je Cladribine. Na svim područjima se vrše studije i istraživanja.
Izvori:
http://www.leukaemia.com
http://www.lls.org
http://www.acor.org
http://www.childrensoncologygroup.org
http://dccps.nci.nih.gov/ocs
http://www.leukemia-lymphoma.org
http://training.seer.cancer.gov
Prevela: Tanja Tibinac
Medicinski obradila: dr.med. Nadira Duraković
Lektorirala: Zrinka Jurčević