Dana 7. srpnja 2020. u organizaciji MDS Alliance održan je webinar na kojem je dr. Mary K. Hughes govorila o suočavanju sa strahom od povratka bolesti.
Bolest utječe na odnose s ljudima (u obitelji i šire), na spoznajno, emocionalno i duhovno područje, na ponašanje, sliku o tijelu, kvalitetu života, samostalnost, seksualno funkcioniranje… Najčešći izvor stresa oboljelih je strah, briga da će se rak vratiti ili napredovati (na istom ili na drugom dijelu tijela). Što je veći strah od povratka bolesti, više je psihičkih problema, depresivnih simptoma, anksioznosti, lošija je kvaliteta života. Preokupiranost, neprilagođeno ponašanje, problemi s planiranjem budućnosti, prisilne misli… sve to karakterizira ljude u strahu. Strah je veći kod mlađih oboljelih, kod žena, osoba s lošijom prognozom bolesti, društveno izoliranih, slabije obrazovanih te kod onih s većim fizičkim problemima, navodi dr Hughes. Kaže da je strah „nezvani gost“. Očituje se na više načina: anksioznost, razdražljivost, ljutnja, tuga, depresija, umor, fizička bolest, distanciranje, plakanje, promjene u obrascu spavanja, napetost mišića, glavobolje… Strah se povećava kod godišnjica dijagnoze, kad netko drugi dobije dijagnozu raka ili umre od toga… Način suočavanja ovisi o tipu raka, stadiju, liječenju, simptomima, prognozi, o osobnosti, stilu suočavanja, prijašnjem iskustvu s gubitkom i slično. Optimistična suočavanja su, na primjer: humor, društvena potpora, postavljanje kratkoročnih ili dugoročnih ciljeva, identificiranje dobrih i loših strana… Doktorica napominje da se treba sjetiti da uvijek imamo izbor.                                                                                                                              
Depresija je često nedijagnosticirana, a javlja se kod 25% onih koji prežive rak. Očituje se kao plakanje, tuga, razdražljivost, promjene u obrascu spavanja, hranjenja, odustajanje od hobija, seksualne disfunkcije i nezainteresiranost, misli o samoozljeđivanju, smetnje s fokusiranjem i koncentracijom, osjećaj bezvrijednosti, bespomoćnosti, nemogućnost uživanja u stvarima… Japanska poslovica kaže da je strah onoliko dubok koliko naš um to dozvoli.                                                                                         
Anksioznost se očituje kao osjećaj uzrujanosti, slabija koncentracija, povećana briga, nesanica, ritualno ponašanje…
Ne možete utjecati na povratak bolesti, kaže doktorica, ali možete izabrati kako kontrolirati strah od njega. Nađite sreću gdje možete…to nije mjesto, već način putovanja i izbor, završava predavanje dr Hughes.    
Ana Mrčić